Ča Ča Ča

Ča Ča Ča

Ča ča ča je mlađa muzička forma u razvoju afro-kubanske muzike. U većini slučajeva, plesu je prethodila muzika, a tako je bilo i sa ča ča ča. Ova forma originalno potiče od mambe i rumbe. Pedesetih godina prošlog veka doživela je veliku popularnost i od tada je jedan od najpopularnijih društvenih plesova.

Svojim čistim i jasnim ritmom, razdraganim figurama, mnoštvom varijacija, ovaj ples se brzo vinuo među najpopularnije. Jedna od glavnih karakteristika ovog plesa je da gotovo svaka osnovna figura može biti preneta u rumbu. Naravno, pazeći da interpretacija prenesenih figura uvek bude u skladu sa karakteristikom plesa.

Tokom plesa, parovi se osećaju slobodnim, karakteriše ih dobro raspoloženje i međusobna očaranost. Poigravaju se sa partnerom, a istovremeno i sa gledaocima, dok telom i licem odaju samouverenost.

Ča ča ča je brz i poletan ples. Od latinoameričkih plesova on se uči među prvima i vremenom usavršava. Ča ča ča je energičan i strastven ples i, ako se igra bez strasti i energije, gubi se njegov pravi smisao. Takt: 4/4. Tempo: 30-32 bpm.

Naziv ča ča ča potiče sa Haitija i odnosi se na deo zvona koje je proizvodilo zvuk nalik na ča ča ča. To zvono se koristilo kao svojevrstan muzički instrument. Naziv ovog plesa potiče od karakterističnog zvuka koji su proizvodile cipele na parketu izvodeći ovaj ples. Ča ča ča je, može se reći, ogranak mambo plesa. U ritmu mamba, plesači su polako izdvajali poseban žanr na koji su ljudi plesali trostrukim korakom, prozvavši ga trostruki mambo. Vremenom, ovaj trostruki mambo se razvio u zaseban ples, poznatiji pod današnjim imenom, ča ča ča.